ŠUME
O ŠUMAMA
Šuma je životna zajednica drveća, grmlja i šumskih životinja. Smatra se savršenom ekološkom tvornicom, ali i idealnim staništem za brojni živi svijet i blagodat za čovjeka. Šume se razlikuju s obzirom na klimu, vrstu tla i reljef.
Ljudi su krčili šume da bi napravili prometnice, naselja i sl. Ljeti postoji rizik od pojave šumskog požara, nakon čega se treba obaviti pošumljavanje.
Koristeći isključivo prirodne sirovine – ugljikov dioksid i vodu, kao izvor energije isključivo sunčevu energiju, u stanju je proizvesti znatne količine biomase (drva, lišća), uz proizvodnju kisika. Šuma zadržava znatne količine prašine iz zraka, povoljno utječe na kruženje vode u prirodi, kao i na atmosferske prilike (vremenske i klimatske), a služi i kao odlično stanište za brojne biljne i životinjske vrste. Ima i socijalno i estetsko značenje za čovjeka.
TROPSKE ŠUME
tropske kišne šume su šume drveća, grmlja i povijuša trajno zelena lišća, raširene u području tropske vlažne i tople klime Afrike, Australije, Indije, Indonezije, Karipskoga područja, Južne Amerike. Prosječna je godišnja temperatura u području tih šuma 25 °C, a godišnja količina oborina veća je od 2500 mm. U njima ne postoji razdoblje vegetacijskoga mirovanja. Ondje živi 40 do 50% svih poznatih i još neotkrivenih vrsta biljaka i životinja, a gustoća vrsta, kao i na koraljnim grebenima, najveća je na svijetu. – Čovjek intenzivno uništava tropske kišne šume selektivnom sječom vrijednoga drveća i masovnim krčenjem radi stvaranja poljoprivrednih površina i pašnjaka. Najveća površina tropskih kišnih šuma na svijetu nalazi se u porječju Amazone (Brazil), ali je izložena i najvećem uništavanju u novijoj povijesti. U posljednjih 40 godina posječeno je 18% tamošnjih kišnih šuma. Spaljivanjem drva pri krčenju značajno se povećava emisija ugljikova dioksida u atmosferu, a nestankom šume smanjuje se proizvodnja kisika i količina oborina te snižava razina rijeka. Tanki sloj tla, bez zaštite stabala koja ga vežu svojim korijenjem, u kratkom vremenu odnosi erozija.
ŠUME UMJERENOG POJASA
Šume rastu u umjerenom pojasu gdje su zime blage, a ljeta topla, dakle gdje vlada umjereno-kontinentalna klima. Šumu čine najčešće drveća hrasta, graba, bukve, kestena, brijesta ili jasena. Tlo je smeđe i bogato humusom, stoga je veoma pogodno za razvoj poljoprivrede. Baš iz tog razloga, ali i zbog velikog zagađenja, danas je znatna količina listopadnih šuma uništena, ali se sve više vodi briga o njihovom pošumljavanju.
Na jesen se listopadne šume prilagođavaju nepovoljnim vremenskim uvjetima koji slijede niskim temperaturama, snijegu, mrazu. Tako dolazi do opadanja lišća kod listopadnog drveća, pupoljci se zaštićuju listićima prekrivenim dlakama i smolom, a stabla i grane debelom korom.
Listopadne šume su bogato stanište raznim životinjskim vrstama pa tako ovdje možemo pronaći lisice, medvjede, divlje svinje, srne, zečeve, mnogobrojne vrste ptica, glodavaca i insekata.
BOREALNE ŠUME
Borealne šume su tip zimzelenih šuma četinjača sjevernih dijelova umjerene zone sjeverne polutke koje su rasprostranjene u Europi, Aziji ("sibirska tajga") i Sjevernoj Americi ("kanadska tajga").
Naziv tajga potiče iz narodnog govora i odnosio se prvobitno na četinarske šume zapadnog Sibira. Danas je kao znanstveni termin primijenjen na sve četinarske šume sjevernih dijelova sjeverne polutke. Moguće je razlikovati nekoliko tipova:
1. Listopadne ariševe tajge (graniče sa tundrama)
2. Svijetle tajge (dominiraju borovi)
3. Tamne tajge (dominiraju vrste iz reda smreke, bijelog bora i jele)
4. Mješovite tajge u kojima se nalaze lišćarsko-listopadne vrste otpornije na niske temperature.
Tamne četinarske šume su relativno siromašne u faunskom pogledu. Karakteristične vrste su gorska kuna, los, američki i azijski samur, ptice kao što su djetlić, krstokljun, gaćasti ćuk, itd. Stalni stanovnici tajge su mrki medvjed, vuk, lisica, divlja svinja, vjeverica, puh, hermelin, polarni zec, srna, dabar. Zimska klima tajgi je vrlo surova pa živi svijet opstaje zahvaljujući osobinama koje ih karakteriziraju npr. gusto krzno, bogato perje, potkožno masno tkivo, te sposobnost nalaženja i pripremanja dobrog skrovišta i jazbina, fiziološke osobine za doba zimskog sna i dr.
ŠUME U HRVATSKOJ
Šume u Hrvatskoj, osim onih u nacionalnim parkovima su gospodarske šume i za njih se brine šumarstvo kao značajna gospodarska grana. U Hrvatskoj šume rastu na 2,5 milijuna hektara i u njima ima trenutno oko 300 milijuna tona drva. Svake godine hrvatske šume proizvedu novih 8 milijuna tona drva, odnosno 5 milijuna tona suhe tvari, odnosno ekvivalent od 2,5 milijuna tona nafte. Pri tome iz atmosfere povuku 2,5 milijuna tona ugljika, zadrže preko 17 milijuna tona prašine, a usput proizvedu i oko 5 milijuna tona kisika. Svi ti podaci odnose se na gospodarene šume. Šume prašumske strukture kojima se ne gospodari ne proizvode ništa od toga - one su dovoljne same sebi, samodostatne.
